Peruanska jagoda

Naziv Physalis je latinska riječ nastala od grčke riječi phusan. Pojam prikladno opisuje izgled malenog i atraktivno obojenog narančastog voća, pokrivenog papirnatom mahunom u obliku laterne. Physalis peruviana je član obitelji Solanaceae, koja između ostalog uključuje rajčicu i patlidžan. Postoji više od osamdeset vrsta Physalis. Physalis peruviana se ponekad zamjenjuje s Physalis alkenkengi, a obje vrste su jestive. Peruviana ima narančastu ljusku s narančasto obojenim plodovima i uglavnom se uzgaja u prehrambene svrhe diljem suptropskih i tropskih područja, uključujući Australiju i Novi Zeland. Alkenkengi vrsta ima crveno obojene plodove s crvenim mahunama, te se pretežno uzgaja kao ukrasna biljka. Za Physalis peruvianu, također poznatu kao kineska laterna, peruanska jagoda, Inka bobica ili samo Physalis, se smatra da potječe iz Južne Amerike, posebice visoravni Kolumbije, Ekvadora, Perua i Čilea. U Englesku je dospjela u 18. stoljeću te se od tamo proširila na prostore Južne Afrike.


NUTRITIVNI SASTAV
Peruanska jagoda je jedan od najboljih prirodnih izvora antioksidansa. Sadrži visoku količinu vitamina C ili askorbinske kiseline, vitamina E i vitamina A ili beta karotena. Ovi snažni antioksidansi su neophodni u održavanju zdravlja, jer štite tijelo od okolinskih negativnih utjecaja te neutraliziraju utjecaj slobodnih radikala. Peruanska jagoda između ostalog sadrži bioflavonoide i vitamine B kompleksa. Bioflavonoidi pomažu tijelu da apsorbira vitamin C i jača imunološki sustav. Vitamini B-kompleksa, poput tiamina su neophodni za zdrav metabolizam te za kožu, oči, mozak i stanice. Peruanska jagoda također sadrži i kalcij ( bitan za jake kosti), i proteine neophodne za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Minerali prisutni u voću su željezo, kalij i fosfor, te magnezij i silicij u tragovima.


UPOTREBA
Kako bi konzumirali plod najprije uklonite ljusku i operite ga. Ovo voće ima čudan slatkasto mirisan okus sa stotinama sitnih jestivih sjemenki. Iako je odlična u sirovom obliku, Peruanska jagoda je ukusnija kuhana, a zbog visokog sadržaja pektina prikladna je za proizvodnju džemova, kompota ili marmelada. Izvrsna je u voćnim ili miješanim salatama, a također se može koristiti kao nadjev za pite. Uz malo šećera umanjuje joj se kiselost i dobiva osvježavajući sok.